|
Autor: Ravion
|
|
Wednesday, 15 March 2006 |
Evo nas na dosadnom početku jedne nadasve velike i zanimljive rubrike... O kojoj se mogu napisati stranice i stranice, a da se zapravo tek tema načne.
Pa, napišimo onda prvu.
Mnogi ljudi koji nas okružuju počesto nas pitaju: 'A što je to fantastika?' Najčešći i porpilično točan odgovor jest: 'Svijet kreiran u mašti svakog pojedinca.' Na što je uobičajena replika: 'Dajte, pa vi ste odrastao čovjek! Bavite se nečim konkretnim, a ne dječjim glupostima!'
Iskreno, volio bih u takvim situacijama samo takvim ljudima dati jednu hm... Stranicu Kaya...
No, dozvolite mi da odgovor na pitanje dam na jedan drugačiji način, malo opširnije i subjektivnije, jer protiv nekih svojih razmišljanja ipak ne mogu.
Dakle, moj posao ovdje je govoriti o fantastičnoj literaturi. A što to zapravo jest?
Fantastika (fantasy) jest književni smjer nastao u prvoj polovici dvadesetog stoljeća pojavom Johna RR Tolkiena i Inklinga, stvaralačkog kruga, kojem je i on sam pripadao, uz drugoga značajnog pisca rane faze fantastike, C.S. Lewisa. On se temelji na svijetu kreiranom isključivo za potrebe knjige ili serijala, koji je potpuno modificiran prema trenutnoj zamisli samog pisca. U fantastici prevladavaju tehnike pripovjedanja i dijaloga, te se izričit naglasak (u većine pisaca) stavlja na radnju. Ti svjetovi ne sadrže samo likove iz okoline koju poznajemo, nego mogu biti nastanjeni i mnogim rasama i vrstama ne postojećim u stvarnom svijetu. Unutar fantastike, značajan je naglasak na prisutnosti više sile koja se miješa ili ne miješa u zbivanja na bilo koji način, počesto je prisutna magija i čarobnjaštvo, u raznim oblicima, izvedeno na različite načine. No, niti to nije nužno. Sustavi vrijednosti u fantastičnim svjetovima počesto se razlikuju od onih koje mi prepoznajemo u našoj svakodnevnoj okolini, a sve osobine, pozitivne i negativne, često su prenaglašene, kako bi došle do izražaja. Velika većina drugih karakteristika još više ovisi o trenutnoj volji i želji, kao i ideji pisca, te time fantastika postaje jednim od daleko najotvorenijih i najslobodnijih žanrova što se tiče unošenja i prezentiranja novih ideja.
Zašto fantastika? Zašto bi netko bio ponukan uzeti knjigu, koja je zapravo mašta nekoga drugoga? Znači li to da taj netko nema dovoljno veliku svoju maštu? Što uopće tražiti u fantastici?
Odgovor na ta pitanja također nije kompliciran. Svaki čitatelj fantastike sam interpretira i zamišlja svijet u kojem se stvari zbivaju, svijet kakvog je zamislio sam pisac. Rijetke su prilike da istu scenu, makar ona bila u tančine opisana, dvoje ljudi doživi na isti način. Ista je stvar s likovima. Na primjer, kad neki pisac napiše da je neka žena u njegovom djelu bila oličenje ljepote, sklada i savršenstva, svatko će od nas to vizualizirati na sebi svojstven način, ovisno o tipu žene koja se njemu sviđa. Upravo iz tog razloga ljudi koji nemaju visoko razvijenu svoju vlastitu maštu ne mogu do kraja proniknuti u ljepotu fantastike, zbog toga što su uskraćeni za jedan veliki dio vizualizacije samih događaja. Zadnje od ovih pitanja ne može ipak biti jednoznačno odgovoreno, nego se svaki čitatelj mora u sebi zapitati što je zapravo to što ga i dalje vuče ka tom smjeru i zbog čega je još uvijek vjeran fantastici. Nekima je to zabava, nekima način života. Neki apliciraju forme, likove i događaje iz knjiga u stvarni život, uspoređujući stvarne ljude s njima dragim junacima. No, za sve je karakteristična jedna stvar: fantastika ih je promjenila. Na bolje. Pomogla im je postati ono tko ili što danas jesu i i dalje će im pomagati kreirati bolju budućnost za sebe i druge, budućnost koja će možda čak i donijeti i mir i sklad među ljudima koji danas još govore jezikom mržnje.
|
